Zašto ime *TUNERA * DRUŠTVU ŠPORTOVA NA MORU iz Supetarske Drage na Rabu?

 Evo mali podsjetnik na  vremena kad je lov tuna bio sastavni dio života mjesta Supetarska Draga

KRATKA POVIJEST TUNERE

u Supetarskoj Dragi na otoku Rabu

                Nemamo točno zapisanih podataka o tome kada je tunera počela raditi, ali ideja za takav način ribarenja i ulova tuna javila se još krajem prošlog stoljeća. Međutim, prema kazivanju starijih mještana Supetarske Drage, tunera je počela raditi oko 1900. godine.

Po uzoru na već postojeće, sagradila se i ova Tunera, na terenu vrlo pogodnom za ulov tuna u uvali zvanoj Vrdaškolj. To je uvala dimenzija 100x120 metara,dubinom mora 5- 10 metara i potpuno ravnim dnom, što je omogućavalo postavljanje mreža bez ikakvih problema. Na svakoj strani uvale podignute su stepenice, promatračnice, zvane ˝straže˝, visoke 25 metara,a na vrhu straže je sjedalica za stražara tj. ribara. Na glavnoj zapadnoj straži bio je uređen teren za natezanje glavne mreže, zvane tunera, kojom se tune vuku na kraj – obalu. Pored svake straže izgrađena je kućica za smještaj ribara (na tu stranu se vukla glavna trata – mreža tunera sa ribom). Ispod glavne straže na dnu mora nalazio se bijeli žal pijeska od oko 200 m2, koji je služio za bolje praćenje tuna kad uđu u tuneru. Na svakoj straži, pored pištaljke, stražar – ribar imao je i košaru punu kamenja, koje je služilo, prema potrebi, da se tune usmjere u željenom pravcu. Pištaljkom se davao znak o dolasku tuna i njihovog smjera, tj. pravca kretanja.

Tuni su se lovili danju i noću. Na stražama se uvijek nalazio po jedan ribar – stražar, čak i noću ako nije bilo loše vrijeme. Kretanje tuna se danju i noću pratilo pogledom. Danju se mogla vidjeti morska pjena kad bi se tunji kretali ili trenje mora kada bi se na mjestu kupali ili igrali. To igranje tuna ribari  sa tunere su zvali da se vidi guvno tuna. Noću se sa straže moglo vidjeti jako osvjetljavanje mora, što je označavalo kretanje tuna. Ako je bilo loše vrijeme poput jakog vjetra onda se dolazak tuna objavljivao putem zvona, koje je bilo ugrađeno na svakoj kućici tunere, a neprekidno je stražario jedan ribar koji je umjesto na straži bio pored kućice na obali. Kad bi tune za lošeg vremena dosle noću udarile bi u mrežu zvanu ˝palandrana˝, tada bi se oglasilo zvono za uzbunu i svi bi ribari pohitali u lov na tune. Danju bi tune stražari vidjeli još izdaleka i pratili njihovo kretanje. Kada bi tune ušle u uvalu tunere dali bi znak pištaljkom, što bi morale potvrdit obje strane straže, zatim bi se zatvorile mreže i tunji bi ostali zarobljeni u uvalici. Postojala je još jedna mreža zvana ˝zatega˝, pomoću koje bi se tunji sakupljali  i sabijali na manji prostor te time bi se mogli lakše  povući na kraj tj. obalu. Ako bi slučajno tunji prije zatvaranja htjeli  promijeniti pravac kretanja stražari bi upotrijebili kamenje, bacajući ga sa straže da bi tunji ušli u tuneru. Smjena stražara vršila se svakih 2 sata,danju i noću. Velike tune se vuklo iz mreže na kraj pomoću ganča – kuke, a manje rukama. Bilo je tuna čija je težina prelazila preko 200 kg.

Kako je došlo do toga da je Tunera postavljena baš na ovo mjesto – Varda školj? Ljudi su pratili kretanje plave ribe skuše i srdele, za kojima su se kretale mase tuna te prateći ih ljudi su došli do saznanja da se tunji najčešće dolazili u Dragu donjom stranom, a izlazili iz Drage gornjom stranom prema Sorinju. Po izlasku uvijke bi ušli u uvalu Biškupica i dalje prema Vardaškolju, gdje je na kraju i izgrađena tunera. Stanovnici Drage su sve to znali i pratili,ali nisu imali sredstava da sagrade tuneru, pa su ovu ideju realizirali bogatiji građani grada Raba te financirali ovu izgradnju.

 Prve gazde tunere bili su:   Marčić Josip *Bepo* i  Boljković Nino. Poslije smrti Marčića njegov je dio kupio Deželjin Josip koji je bio do kraja postojanja tunere.Prvi ribari na Tuneri bili su: Gulić Ivan, Gulić Andrija * Jandre *, Gulić Petar, Kurelić Ante * Toni *, Kurelić Mate * Matac*, Bunić Ante, Tariba Tone, Batistić Ante, Bišič Ivan i Tomulić Frane. Ovih 10 ribara bili su prvi koji su formirali Tuneru , a kasnije su ih zamjenili njihova djeca ili prvi rođaci.

Kako se djelila dobit ?

 Vlasnici su uložili sredstva, a ribari svoj rad.  Dobit se djelila na 3 djela tj. vlasnici po 1/3,  a 10 ribara 1/3. Novac se djelio na kraju sezone koja je trajala od 01.05. do 01. 10.

Ribari su imali pravo da od svi ulovljenih tuna dobiju ribarske iznutrice tkzv. *drobčić*, koji su potom solili, spremajući ih za zimu. Inače , ribari su imali još pravo da kod dobrog ulova za sebe ostave jednu tunu za prehranu dok su radili na Tuneri, gdje su i spavali, tako da su kući slali samo *drobčiće *.

Bile su dobre i loše godine ulova tuna. Najača je bila 1938 godina. Tada je u 9 mjesecu *zakalano* – pregrađeno ( prepostavllja se oko 4 vagona tuna ) . Masa tuna s straže viđena kod otočća Maman kako se kreće pruma uvali Biškupica , te su sve tune *zakalane*, te puštene da se preko noći smire i umore i ujutro izvu na kraj. Međutim, u zoru tune su napravile veliku nemir u moru, podigla se glavna mreža i veći dio pobjegao van. Tada se ulovilo oko 1 vagon tuna.

Ribari su radili u tkzv. smjenama, jer je na Tuneri danonočno morao biti 10 ljudi ( minimalno 10 dana ), ako je pojedinac  napustio ekipu morala je doči zamjena. O svakom ulovu ribari su obavještavali gazde tunere, koji bi došli po ribu, ukrcavali tunu i prodavali veći dio u Italiji , a manji na ribarnici u gradu Rabu

Prema kazivanju ribara nije bilo sukoba niti sudskih sporova sa vlasnicima Tunere oko plačanja ili slično. U to doba ( prije 2 svjetskog rata) biti ribar na Tuneri bio je i stvar prestiža, pa su u prosjeku dobro živjelo u odnosu druge suseljane, jer pored Tunere osim paljenje vapnenca to je bio jedini organiziran rad ljudi i primala se plača.

Poslije II svj. Rata, tune se love na novi način brodovima tunolovcima i Tunera gubi svoj značaj i namjenu pa je ova djelatnost uz obalu postepeno zamirala.  Do 1955 godine kad je prestala raditi zbog nerentabilnosti Tuneru vodila je RO *Riba * Rijeka.

Godine 1983  osnovano je DRUŠTVO SPORTOVA NA MORU *TUNERA * u Supetarskoj Dragi . Za predsjenika je izabran Vinko Makaus, a za Tajnika Petar Holjar *Biža*. U registar udruga upisano je :DSM Tunera, Rab, Supetarska Draga bb.Registarski broj: 08001193, Datum osnivanja: 11.4.1983. www.udruge.hr

  Jedan od osnovnih zadataka DŠM *Tunera* bio obnova nekadašnjeg  područja gdje je bila tunera. Dobrovoljnim radom u organizaciji "TUNERE"  objekti na mjestu nekadašnje tunere  djelomično su obnovljeni, adaptirani, a kad se završi s podizanjem *straža*, (promatračnica) to će biti  spomen nekadašnje ljudske aktivnosti i ukras prostora koji se može korisno iskoristiti kao vrlo uspjela turistička atrakcija.              

Rab, Supetarska Draga                           

       05. 05. 1983 - 01. 10. 2004 

                                             Prikupio i obradio

Božo & Zoran Kurelić

NOVI LIST, UTORAK 21.lipnja1983                                                                                                PRIMORSKAKRONIKA

DRUŠTVO ZA AKTIVNOST NA MORU ˝TUNERA˘ IZ SUPETARSKE DRAGE ORGANIZATOR ZNAČAJNIH RADNIH AKCIJA

Povijest otrgnuta zaboravu

               RAB, 20.lipnja – Marljivi članovi novoosnovanog Društva za aktivnosti na moru *Tunera* u Supetarskoj Dragi svojim trećim izlaskom na dobrovoljnu akciju uređenja i čišćenja okoliša i uređenja davno zapuštene draške Tunere dokazali su da se osnivanjem  društva među njegovih 150 članova dogodila korjenita promjena u odnosu prema prirodnim ljepotama tog djela Raba i kulturno – povjesnim obilježjima što su dosad bila propuštena propadanju.

                U razgovoru s tajnikom društva Petrom Holjarom i članom Predsjedništva Božom Kurelićem saznali smo da je djelovanje društva uz dobru suradnju s Mjesnom zajednicom svaka nedjelja u Supetarskoj Dragi postala danom druženja i rada.Više od tisuću sati dobrovoljnog rada već su dali marljivi Dražani.

              Mogu se zato pohvaliti da je razveden morski pojas tog mjesta danas najčišći na otoku jer Dražani sve više shvaćaju da samo tako mogu pratiti razvoj turizma na tom dijelu otoka. Jedno im valja priznati – osjećaj za njihove posebnosti kojima će privući mnogo turista te kulturno – povijesnoj baštini otoka vratiti objekte što su bili izloženi zaboravu. Na području nekadašnje stotinu godina stare tunere oni će vratiti vrijeme natrag, rekonstruirati i obnoviti nekadašnje ribarske sadržaje, obogatiti ih suvremenim dostignućima, stvoriti suvremeni ribarski ambijent u kojem i najprobirljiviji gosti mogu naći velike mogućnosti odmora i razonode.

Pogledaj (takmičenje i izlet 1984 god.) :Crtice jednog događaja prije 25 let

                                          Rab, Supetarska Draga 06.11.2004

Održana je izborna skupština DSM * Tunera * .

               Izabrano je novo rukovodstvo( predsjedništvo, izvršni odbor i nadzorni odbor ), te su podjeljene dužnosti i  dogovoren plan aktivnosti društva. Novi Tajnik društva je Fafanjđel Kristijan a Predsjednik Petar Holjar.

                 Prije skupštine bila je u Hrvatskoj prva neobrađena prezentacija nalazišta amfora na otoku Rab na rtu.Sorinj u organizaciji Geološkog instuta iz  Zagreba (  Tekstovi iz NOVOG LISTA )  i Aqua sporta iz Supetarskae Drage  kuji su i otkrili ovo nalazište .

Tunera skupstina